(GlAva)

              Svaka osoba koja na fejs ili bilo gdje drugo zalijepi clip ili sliku djevojke koja govori nešto o tome kako joj je pokisla glava i to izgovara gramatički nepravilno(lapsus linguae), zaslužan je za određene psihičke smetnje koje nastaju tom vrstom provokacija. Retardirani i licemjerni građani Bosne i Hercegovine očito nemaju drugog posla i većih problema, nego da ismijavaju nekog samo zato što se rodio u nekom mjestu koje nije Sarajevo, jer se, naime, samo tu pravilno priča i misli, a to što se ona rodila u kraju gdje svi tako pričaju i da je to njoj maternji jezik, nema nikakve veze. Najbolje bi bilo da je kamenujemo jebi ga, blamira nam jezik i zemlju, ipak je ovo problem od vitalnog nacionalnog interesa i treba ga što prije rješavat, a to što rođene Sarajlije sa Dobrinje, Alipašinog, Bistrika i Vratnika, i ostalih mangupskih naselja naše metropole i kulturnog centra naše lijepe zemlje, ne znaju sastavit prosto proširenu rečenicu, i nose kožnjake i trenerke, i dobacuju ženama na ulici, i trube svakoj ženi kraj koje prođu u svom usranom napucanom Golfu 2, ne izlaze na kafu bez noža ili pištilja, imaju Pit Bulla itd. je veoma građanski i ne podliježe kritici širih narodih masa u usranom Sarajevu i još posranijoj BiH (vjerovatno niko ne voli ovu zemlju više od mene, ali sam mišljenja da istu ne čine samo šume, rijeke i planine, nego i ljudi koji su zadnji šljam ove planete i moralni, etički odroni kojima je sistem vrijednosti toliko uvrnut da su im uzori propaliteti zadnje vrste, a pametni ljudi šikanirani na sve moguće načine, jebo vas grob glupi da vas jebo, eto).

gurbet
Moje ime je Mustafa. Od onih sam koje ti je bolje ne pogledati. Ako i među takvima ima najgorega, onda sam taj. Kad u Tešnju žena zanese, zabrane joj da pokraj moje kuće prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete će bit ružno ko niko njegov. Tog adeta drže se i turske i njihove žene. A kad sam bio maksum, svojoj majci do ispod koljena, ona bi me gladila po glavi i govorila: Moj Mustafa, tebe je dobri Allah od ljubomore stvorio. Takvog da te samo on može pogledat, a da mu ne dođe muka. I još bi rekla kako je to sretan znak, jer Bog vazda čuva od ljudskog oka ono najbolje što je stvorio. A kako može biti dobro ono što je ružno, to mater nije znala reći. Uvijek ima nešto što cijeli svijet zna, a samo matere ne znaju. Da znaju, ne bi se ljudski rod nastavljao. Ali nije moje da to govorim. Bolje je da dalje kazujem o sebi, a ne o drugima. Moje ime je Mustafa. Ali se na njega ne odazivam. Kad sebe poželim zazvati, ja šapnem Gurbet.

2 komentara

Komentariši